Dragi prijatelji,
Svako područje,pa tako i Drenova ima svojih nedaća i patnji. One su ponekad objektivne i ne daju se "lomiti preko koplja", ne mogu se riješiti preko noći. Zapravo, one su Bogom dane. Ali, postoje i one koje se mogu riješiti, ali zbog subjektivnih stvari i ljudskih slabosti se ne rješavaju. No, loše vrijeme i sve tegobe budu i prođu. Najvažnije je ne gubiti volju i svakodnevno se zalagati za svoj kraj i svoje ljude. Svi mi možemo učiniti bar malo. Stara narodna poslovica kaže: "Mnogo malih ljudi na mnogo malih mjesta koji čine mnogo malih koraka mogu svijet promijeniti." Mijenjajmo svijet na bolje, pokušajmo se što bolje nositi s teškoćama i slabostima i doći će i naših pet minuta. Ja, kao Štrepčanin dobro znam kako je kad ti voda teče ispred nosa, a nije ti dostupna i kad ti zbog manjka pravi životne probleme. Vi, Drenovljani, dobro znate, kako je kad vodu imaš a ne tražiš ju i ona ti zbog viška pravi probleme. Ali, to niti jednima niti drugima ne daje za pravo da se ne zalažemo za bolje. Zato, Joja, neka tvoji prijedlozi budu početna osnova za jednu Strategiju razvitka Drenove i okolice. Bez planiranja nema ništa, a kad imaš plan, onda postoji šansa da nas "sunce ugrije" i on se realizira. Bez promišljanja za budućnost nema ništa. Svako dobro svima vama, dragi prijatelji, ma gdje bili.

Anto Pranjkić
 

Anto Pranjkić je najplodniji hrvatski pisac na prostorima bosanske Posavine u posljednjih deset godina jer je od osnutka Brčko distrikta 2000. godine do danas objavio 10 knjiga, neđu kojima se ističu nagrađene zbirke kratkih priča „Leptir Božo“ i „Crveni triler“. U povodu desetogodišnjice Brčko distrikta BiH iz tiska će izaći i njegovo publicističko djelo „Sjaj i bijeda Brčko distrikta BiH“( prvi dio), u kojem na vjerodostojan i neposredan način kroz komentare, intervjue, reportaže i kratke osvrte posmatra i dobre i loše strane života u Brčko distriktu BiH s posebnim akcentom na one događaje koji se tiču ovdašnjih Hrvata.

Vito M.

 

by Anto Pranjkić
Published in 1995, Napredak (Zagreb)

Sredinom ožujka 2010 svjetlo dana ugledat će nova knjiga novinara i književnika Ante Pranjkića. Sam naziv djela govori da to neće biti uobičajeno književno djelo nego „Sjaj i bijeda Brčko distrikta BiH“ govori nam nešto drugo. O čemu se zapravo radi?

- „Sjaj i bijeda Brčko distrikta BiH(prvi dio)“ je publicističko djelo, koje se sastoji iz tri dijela. U prvom dijelu će biti objavljeni komentari o aktualnoj političkoj situaciji u našem rodnom kraju i onomu što muči naše ljude(Hrvate), a nemoćni su bilo što promijeniti. Ne radi se o kritiziranju bilo koga ponajmanje hrvatskih predstavnika u vlasti, nego je cilj djela zapravo ukazati na ono što niti oni nisu u mogućnosti uraditi. Bilo iz subjektivnih bilo iz objektivnih razloga. Po mom osobnom sudu mislim da postoje i jedni i drugi. I objektivni i subjektivni razlozi za nerješavanje problema tipa infrastrukturne prirode i zapošljavanja, pa i onih problema čije postojanje zadire u „znanstvenu fantastiku“. Tu prvenstveno mislim na problem vodopskrbe Štrepaca, pokušaja gašenja matičnih škola, upošljavanja ljudi sa strane, nestipendiranja studenata iz reda hrvatskog naroda od strane institucija, itd...
 

- Da bi prvi dio knjige i moji komentari bili ljudima prijemčiviji i kako bi ih mogli bolje shvatiti, u drugom dijelu donosim objavljene intervjue s nekim od predstavnika vlasti, u kojima oni govore o aktualnim trenutcima iz dana kada su ti intervjui i rađeni. Iz tih razgovora je lako utvrditi da su se neke stvari i ranije ukazivale, ali te ljude nitko nije htio slušati. Sada je stanje teže, ali ne i nerješivo. Tu su objavljeni razgovori s dr. Slavkom Nikićem, Ivanom Krndeljem, pokojnim fra Petrom Anđelovićem, Jelenkom Ilićem i Zijadom Lzugušićem, koji su bili objavljeni u tisku.

Čini mi se da će najljepši biti treći dio knjige?

- Složio bih se s tom konstatacijom. U tom dijelu donosim tekstove o malim ljudima, malim stvarima, koje mame osmjehe i koji zapravo pokazuju da u Brčkom za naš narod ipak ima života. Imamo osnovu da ga popravimo i pomognemo da se stanje popravi, ali ako ostane devijantno stanje kakvo je sada, onda nam nema nade. Mladi će otići, a stari umrijeti. Žao mi je, ali moram reći, da ne bih volio za 50 godina svoje Štrepce vidjeti kao današnji Slamovac. Dakle, iseljavanje Hrvata s ovih prostora nije započelo poslije Domovinskoga nego poslije Drugoga svjetskoga rata. Sada je samo nastavljeno. Moramo učiniti sve da ga zaustavimo. A tko je zato kriv, više nam ne bi trebalo biti prioritet za utvrđivanje, ako se to još uvijek ne zna. Važno je pronaći put da do toga više ne dolazi.
 

isječak:

Na različitim web stranicama često ste optuživani i napadani za nekakve nečasne radnje.

- Da ,jeste proizvod je to brojnih napada na mene kao osobu. Ljudi su i medijski objavljivali poluinformacije i tako iskrivljivali sliku o meni. Imao sam i ja svojih krivica i grešaka, ali ne takvih kako me prikazuju. Ja medijski o tome ne pričam. Kada vidim da mi netko nanese štetu ja njega lijepo tužim i neka sud utvrđuje činjenice. I ja sam bio predmet brojnih istraga, ali mi je drago što vidim da se može živjeti i od odšteta koje moraju platiti klevetaši klevetanima. Vidim da neki ljudi svoje probleme s drugima pokušavaju riješiti preko mojih križa, ali moraju jednom shvatiti da su novinari tu da pišu ono što im se kaže, a oni neka to demantiraju. I moram ovom prigodom reći da nikada niti za jedan novinarski članak nisam bio nikada osuđen, a pisao sam mnogo. Sve svoje tekstove baziram na činjenicama i tragovima, koji mi sutra mogu poslužiti u dokazivanju ispravnoga rada. Samo mi je žao, iskreno žao, što zbog zatajenja podataka onih koji su me napadali, morao sam prijaviti i administratore nekih web stranica. Mnogima sam oprostio uvrede, samo onima koji kriju počinitelje, ma ne zamjerim niti njima, ali mi je iskreno žao, jer rade na promidžbi našega naroda, ali mi izgledaju poput krave koja daje mnogo mlijeka, a onda se hiti nogom i prospe sve što je dala.