POETA-NINA IZ LANISTA

[phpbbadmin]

Nina iz Laništa
PJESMA O LOMNICI
O Lomnice moja ljepotice!
Ja se sjećam kad smo mladi bili čistu vodu iz tebe smo pili,
oj Lomnice,naša pojilice.
Kao dječak volio sam jako ja sa vrbe na glavu sam skako,
oj Lomnice , moja spotašice.
Kad smo ćeten u te kiselili,da bi konac od njeg odvojili,
oj Lomnice,naša pomoćnice.
Kad smo bosi po blatu trčali svi smo noge u tebi ribali,
oj Lomnico,naša čistačice.
Znadem dobro kad smo bili mali sva su djeca u tebi plivali,
oj Lomnico naša plivalico.
Moj je pradjed tada dobro znao kraj tebe je živjet izabrao,
oj Lomnico, djedu vodilico.
Nije svatko tu sreću imao da je s kućom pokraj tebe stao,
oj Lomnico moja komšinice.
Ovdje nas je porodila nana, naše rublje u tebi je prala.
S ocem je na njivi kopala,mir i ljubav tu je uvijek cvala.
Kad je neka jaka zima bila Lomnica se u led pretvorila.
Svi dječaci veliki i mali sanjkama se po tebi klizali.
oj Lomnico naša klizalico!
U tebi je cijelo moje selo sa prakljačom prali platno bijelo,
oj Lomnico, naša perilico.
Na tebi su bile vodenice sto su mljele žito i pšenice,
oj Lomnico naša hranilico.
Kad sam sijeno sa konjima vuko po tri puta u tebi se kupo,
oj Lomnico, moja osvježenice.
Kad se žito sa kosom kosilo u tebi je kupati se milo,
ti si bila naše kupatilo.
Kad upecam ribu na udicu, pa je onda stavim u pećnicu,
oj Lomnico moja hranilico.
Ja se sjećam , nije davno bilo kad se dvoje djece utopilo,
oj Lomnico naša utopnico.
I poplave kojih često bude time mnoge ti uzbuniš ljude,
oj Lomnico, naša plavilico.
Mi cobani kad smo nekad bili svu smo stoku u tebi pojili,
oj Lomnice, svima pojilice.
Stare zene guske su drzale sve su one po tebi plavale,
oj Lomnico, svima plvalico.
O Gospama kad je svud vrućina kraj tebe je svježa hladovina,
oj Lomnico, svima šetalnico.
Kraj nje raste cvijeće i drveće, zabrana je da se baca smeće,
oj Lomnico, svima čistačice!
Pamtim dobro dva rata nemila oko tebe bitka se vodila,
oj Lomnico, naša zaštitnice.
Kada nasta devedeset druga cijelu Bosnu zahvatila tuga,
Kad smo pali mi u ratnu tamu mi smo tebe ostavili samu.
Cijelo se selo iselilo,šest godina nikog nije bilo,
ti Lomnice šekaš izbjeglice.
Draga rijeko za povratak hvala jedina si mene dočekala,
oj Lomnico, draga dočeknico.
ponosnu te nadjoh ko i prije,svoje ruke sad u tebi mijem,
oj Lomnico, moja ponosnico.
I umrijet ću,blizu tebe leću, od tebe se odvojiti neću,
oj Lomnico, moja pratilico.
Teci draga rijeko ispod mosta, ja uza te cijeli život osta,
ja u tebi vidim stalnog gosta.
Oj Lomnico moja miljenico, ja ti sada želim reci hvala,
sve što si mi kroz moj život dala.
Oj Lomnico moja ljepotico, kad te gledam preko svoga oka,
ja bih tebe zvao nobelovka!
Nina
Laništa, 2. veljače 2011

[phpbbadmin]

NINA IZ LANISTA
HOĆE LI DUŠE ZLIKOVACA KOJI SU PORUŠILI KAPELU U GROBLJU DONJA LANIŠTA NAĆI SPOKOJ I MIR?
"Kapela u groblju u Laništima je sagradjena 1892/93
Ta stara kapela u groblju u Laništima je bio najstariji sakralni objekat na našem terenu-kada su ga zločesti ljudi minirali , digli u zrak, porušili 1992/93. g. Tada joj se navršilo točno 100 godina od kada je sagradjena.
Spominjalo se od tada kada je tadašnji beg ,koji je imao kuću (konak) u gornjem Vukšiću,gdje se sada nalazi kuća Nike Džorić i njegova brata.Tada prije 100 godina,taj je beg tražio da se posiječe neko drveće i neke šume, da on od svoje kuće (konaka) može vidjeti toranj i kapelu u groblju u Donjim Laništima.
U groblju u Donjim Laništima se sahranjuju mrtvi iz 6 sela,više od pola župe Ulice.U Knjizi umrlih od 1913 da 1914 g. stoji da je župnik fra Putimir Brković u Ulicama za svoga župnikovanja sve do 11. lipnja 1932 u matici umrlih pisao : "pokopan u rimokatoličkom groblju Marković Polje", koje se nalazi u Laništima". poslije njega novi župnik fra Andjeo Mutić od 26. lipnja 1932. g. piše: "pokopan u rimokatoličkom groblju Laništa".Znači od 26. lipnja 1932. g. groblje u Laništima je registrirano i piše se Laništa.Prošlo je više od 80 godina od preimenovanja groblja iz groblje Marković polje u groblje laništa,koje se nalazi u Donjim Laništima.
Župnik fra Tomas od 2012. g. imenovao je groblje i piše :"Groblje Imena Marijina Lanište". zato što se 12. rujna svake godine ovdje slavi Sveta misa zahvalnica za selo Donja Laništa. Donjolaništani pozivaju sve goste na ručak. Ovu nam je svetkovinu Imena Marijina preporučio davne 1958. g. fra Miroslav Milošević i domačini su je prihvatili." Nina (Niko) Filipović

[phpbbadmin]

NINA IZ LANISTA
Gradnja crkve u Ulicama od 2012 do 2015 godine

"Imali smo veliku crkvu od kamena,u prošlome ratu bila porušena.
Provincijal Lovro sve je odobrio, za blagoslov radova on je sretan bio.

Kardinala Puljića župnik je pozvao, za izgradnju crkve blagoslov je dao.
Na prvoga svibnja misu je slavio, i kamen temeljac tad je položio.
Inženjer je Pranjić projekt napravio, a izvodjač radova rad je prihvatio.

Sagradi se ponovno naša crkva stara, sad izgleda velika kao katedrala.
Sagradi se toranj, cijele Župe dika, zazvoniše zvona sa novog zvonika.
Zazvoniše zvona kao što su i prije, dvadeset i tri godine zvonilo se nije.
Radovi se izvode, svi župljani prate, al se ništa ne radi bez župnika Ante."
Nina Matanović

[phpbbadmin]

NINA IZ LANISTA
KAO ŠTO SE CRKVA VESELI ZVONIMA, TAKO SE DJED NINA RADUJE SVOJIM UNUČADIMA!
Možete li zamisliti da imate 23 unučadi!?
Bili bi toliko sretni kao djed Nina iz Donjih Laništa.
Ova mi je pjesma posebno draga jer se tri puta spominje moje ime: Vito,Vita (Vite-f. život)

UNUČAD BAKE RUŽE I DJEDA NINE
"Napisat ću neka znaju mladi,dvadeset i troje imam unučadi.
Sva su njima lijepa imena, medju njima dva su Eugena.
Andjelkina Marina,Kristina i najmladja sestra Valentina.
U Marijana Jelena,Lucija, i u Verke mala Patricija.

Emanuel medju njima svima on jedini svoj auto ima.
I Nikica, to mi dobro štima, nosi ime svoga djeda Nina.
Patrick,Zrinka,rodila ih majka,najstarija sestra im je Franka.
I u Beču jedan momak ima nosi ime svog djeda Domina.

Spomenut ću malog Bernardina, i Vitine Anu i Marina.
Ako ovo budeš redom čito, Tihomiru najmladji je Vito.
Svi znademo maloga junaka,koji nosi ime djeda Marka.
Napisat ću ovo sada fino, u Jasne su još Klara i Nino.

Mora dida sve to dobro pazit, ni Šimuna neću zaboravit.
Nek se ovo sve do kraja čita, najzadnja je naša mala Vita.
Djed i baka kad se zapričaju, po albumu unučad gledaju.
Nije važno kolko ima para;,al je važna poslovica stara:

"Nije bogat tko ima volove,već tko ima kćeri i sinove!"
I na kraju moram reći nešto: sva unučad dolazi mi često.
Prodje djedu sedamdeset ljeta, pišem, čitam ništa mi ne smeta.
Hvala Bogu što me nagradio, pa unučad toliku dobio!"
Nina
Laništa, 15. siječanj 2011

[phpbbadmin]

NINA IZ LANISTA
Niko (Nina) Matanović je bez naknade napravio prekrasan krović na Spomeniku u Drenovi.
Iz zahvalnosti prema tom plemenitom, tihom i susretljivom čovjeku objavljujem i promoviram njegovo pjesničko umijeće.
HVALA TI NINA U IME SVIH DRENOVLJANA!

LANIŠTA
"Selo moje i Lomnica rijeka u tebi ću ostat do vijeka.
Oj Laništa moje selo malo, s lijeve strane, kraj Lomnice stalo.

Iz Vukšića kad se nama podje,prvo groblje laništansko dodje.
Ispod groblja na lijevoj strani,na velikoj ploči upisani;
sva imena od naših Hrvata,pobijeni u početku rata.
Sve ih osmog svibnja pohvatali,zato što su Hrvati se zvali.

Ispod mosta protječe Lomnica,tu počinje najduža ulica.
Svud je asfalt,sijalice sjaju,sve se redom kuće obnavljaju.
Ovdje nitko ne hoda po mraku,lampe sjaju u svakom sokaku.
Nasred puta lijepa kapela, svetog Marka-zaštitnika sela.

Kad se skrene za Marković Polje, tud je crkva Tavelić Nikole.
Porušena bila do temelja,hvala Bogu, sad je obnovljena.
Jedino je toranj preživio,osvjetljenje na križ je dobio.
Izdaleka vidi se po noći,lijepo je pokraj njega proći.

Dragi ljudi da li znate ono,da je s tornja ukradeno zvono.
Odnijeli ga ljudi nepoznati, molimo ih da se zvono vrati.
Znaš jarane,sve će brzo proći,i dan sudnji svima će nam doći.
Nećeš lako sa tim zvonom proći.

Na njemu su urezana slova,točno piše Tavelić Nikola.
Kad prolaznik prodje kroz Laništa mora proći pokraj igrališta.
Tu je crkvi preko puta. sagradjena jedna zgrada žuta.
U izgradnji bilo je problema,od milja je prozvaše "Arena".

Vlada Brčko zgradu sagradila i ključeve nama uručila.
Primismo ih nasmijana lica,to je zgrada Mjesna zajednica.
Svi se ljudi u domu sastaju za poklade prstena igraju.
I još ovo što se reći mora:u mom selu srušena je škola.

Nema djaka, a nema ni škole, nadajmo se da će biti bolje.
Selo moje lijepo ti je ime, cijeli život ponosim se njime.
Tko ne znade da je ovdje fino, neka dodje za Ime Marijino.
I na kraju hvala dragom Bogu, u svom selu što živjeti mogu."
Nina
Laništa ,11. veljače 2011