Gornja Skakava-
HARMONIČNA POETSKA CJELINA
( Ilija Ilić: Vez od zlata, Vlastita naklada, Brčko, 2008. )
Putujući svojim ljudskim životima svakodnevno susrećemo ljude: nasmiješene ili namrgođene, uzdignute ili spuštene glave, tužne ili vesele. Mnogobrojna lica puna su različitih skica, planova, shema, programa i strategija. Ali, postoje i oni ljudi koji nemaju vremena kovati planove, pisati projekte i programe... Njihova duša, jednostavno, teži savršenijoj i profinjenijoj komunikaciji s drugima.
Ako je suditi po onoj narodnoj koja kaže da se po jutru dan poznaje, onda će Ilija
Ilić svakako još dugo „zlatnim vezom vezivati“ i oduševljavati ljubitelje lijepe
baš profinjene duhovne, zavičajne, socijalne i ljubavne poezije. I upravo bih na
taj način i podijelio najnoviju zbirku pjesama „Vez od zlata“ tiskanu u vlastitoj
nakladi a pod pokroviteljstvom Vlade Brčko distrikta BiH, a koja kroz 90-
„Želim bez okolišanja istaći SNAGU kojom, poput užarenog čelika ispod kovačeva čekića, isijava ova poezija, i LJUBAV, neupitnu i bezuvjetnu ljubav, iz koje nastaje, to se toliko jasno osjeća, svako slovo na ovom papiru.
A onda i svaki dah, svaki uzdah istisnut u trenutku stvaranja“, kaže Marinković, a Ilić to, ponajprije u pjesmi „Jednostavne riječi“ i potvrđuje:
„Daj mi, Bože, jednostavnih riječi
Za sve lijepo što imadem kasti
Da se onima kojima ih reknem
Duša topi od miline i slasti.“
Ilić svoje stihove reda u rimi, ali za divno čudo reda ih nenametljivo, ne na silu ili iznuđeno. On promišlja često i zamišlja da će čitatelj osjetiti svu tu ljubav kojom on polako a sigurno iz duše istiskuje slovo po slovo, riječ po riječ, stih po stih, pjesmu po pjesmu, pa i do kraja izvezen „vez od zlata“. Sve to doista zlaćano zvuči i ostavlja plemenit i uzvišen dojam. I upravo ta plemenitost autorove duše jamči da se može baviti i spisateljstvom za djecu, te da će biti podjednako uspješan kao i durgim područjima koja obrađuje svojom poezijom. „Žabac“ je samo jedan od primjera:
„Gledaj kako usred bistre bare,
Pored roja repate fukare,
Ne sluteći da je i sam mamac,
Gordo plovi ugojeni žabac.“
O tome ne govori samo „Žabac“. Ugledni književnik i recenzent ovoga djela Žarko Milenić pak ističe i pjesme „Čarobnjak“, „Primitivac“ i „Klon“, pokušavajući nam dočarati da Ilić nije ništa drugo doli čovjek s istim razmišljanjima kao svi drugi ljudi, ali s malo više hrabrosti da svoju vrlinu pretoči u konkretnost. Srećom, u ukoričenom obliku s mogućnošću oplemenjivanja i drugih ljudskih duša.
Gotovo niti jedan pjesnik nije imun na ljubav. Autor ove zbirke je posebno
senzibilan, emotivan i udubljen u tu Božju blagodat. O tome Milenić posebno govori:
„ Njegove su ljubavne pjesme neobične. Reflektivno se u njima prepleće s lirskim
na uspio način. Ilić ne piše stihove posvećene jednoj ženskoj osobi, već oni općenito
govore o muško-
„Ne dirajte mi u ljubav
Nije ona zato kriva
Što Bog je preda u ruke vama
Koji ste niskih poriva.“
( Potlačena ljubav )
Poznati teološki znanstvenik bosanskih korijena fra Serafin Zečević napuštajući rodnu grudu izrekao je sljedeće riječi: „Izgubiš li prijatelja sedam ćeš se godina sjećati. Izgubiš li Domovinu do smrti ćeš se sjećati“, i njima zapravo dočarao svu nostalgiju koju čovjek osjeća napuštajući zavičaj. Svjestan je toga i autor „Veza od zlata“, jer u njegovim „vezovima“ se ta vrsta nostalgije najviše i osjeća. Otišao je Ilić iz rodnoga kraja, iz male Skakave i ponio njezinu tajanstvenost i bogatu povijest. Ponio je izvornu glazbu i tradicijske korijene, a kao da su mu sve pjesme pisane kako bi sutra šargijom odjekivale. Veliki je broj pjesama u ovoj zbirci kojima je tema zavičaj. Ipak, „Oda rodnom kraju“ s pravom se može nazvati „kraljicom posavske poezije“, jer u sebi nosi sve ono što ju takvom čini:
„Radosna mi budi, rodna grudo
Skakavački raju, Posavine vilo,
Neka Bog ti dade obilje spokoja
Da nam budeš topla ko majčino krilo.
Zahvalni smo, Njemu, koji nam te dao
I ponosni što si naša draga mati.
Darova te nama, zato što je znao
Da te nitko neće ljubit ko Hrvati.
Zaštita ti silna, Svetoga Franje Rane,
A Zidine simbol, zavjetno mjesto.
Sa vjerom će uvijek sunce da ti grane,
A blagoslov Duha pohodit te često.
Pred ljepotom tvojom ja prigibam glavu,
Cjelivam ti svaku stopu zemlje svete,
Rasti nam i cvjetaj, na Gospodnju slavu
Zauvijek te ljubi, majko, tvoje dijete.
U ovoj se pjesmi točno vidi Ilićeva religioznost stopljena u zavičajnost, koja je u ovom posavskom kraju najčešća odrednica ovdašnjih Hrvata, jer su zavičajnost i duhovnost, ali i domoljubnost jednostavno harmonično utkani u karakter ljudi. Zapravo, cjelokupna zbirka pjesama „Vez od zlata“ jedna je harmonična cjelina istkana od zlatnih duševnih niti velikoga pjesničkoga talenta, ali i iskustva stvaranoga na muci i usrksnuću. Baš upravo onako kako su stvarana i druga velika djela. Zato će „Vez od zlata“ Ilije Ilića ukrašavati naše duše i jamčiti da u svijetu još uvijek ima one istinske, izvorne i nepatvorene ljudske duševne ljepote.
Anto Pranjkić
