Gornja Skakava-2010; Površina 18 km ; 262 kuće;1.472 stanovnika;27 prezimena

NASLOVNICA.
POVIJEST.
MULTIMEDIJA.
KUD "SKAKAVA 06".
"BRACA DOMIC".
KLIKNI.
GLOBUS.

HARMONIČNA POETSKA CJELINA

( Ilija Ilić: Vez od zlata, Vlastita naklada, Brčko, 2008. )

 

Putujući svojim ljudskim životima svakodnevno susrećemo ljude: nasmiješene ili namrgođene, uzdignute ili spuštene glave, tužne ili vesele. Mnogobrojna lica puna su različitih skica, planova, shema, programa i strategija. Ali, postoje i oni ljudi koji nemaju vremena kovati planove, pisati projekte i programe... Njihova duša, jednostavno, teži savršenijoj i profinjenijoj komunikaciji s drugima.

Ako je suditi po onoj narodnoj koja kaže da se po jutru dan poznaje, onda će Ilija Ilić svakako još dugo „zlatnim vezom vezivati“  i oduševljavati ljubitelje lijepe baš profinjene duhovne, zavičajne, socijalne i ljubavne poezije. I upravo bih na taj način i podijelio najnoviju zbirku pjesama „Vez od zlata“ tiskanu u vlastitoj nakladi a pod pokroviteljstvom Vlade Brčko distrikta BiH, a koja kroz 90-tak pažljivo odabranih pjesama odiše, kako reče Ninoslav Marinković u recenziji ovom djelu, nevjerojatnom ljubavlju i nesalomivom snagom koja i proizilazi iz toga:

„Želim bez okolišanja istaći SNAGU kojom, poput užarenog čelika ispod kovačeva čekića, isijava ova poezija, i LJUBAV, neupitnu i bezuvjetnu ljubav, iz koje nastaje, to se toliko jasno osjeća, svako slovo na ovom papiru.

        A onda i svaki dah, svaki uzdah istisnut u trenutku stvaranja“, kaže Marinković, a Ilić to, ponajprije u pjesmi „Jednostavne riječi“ i potvrđuje:

„Daj mi, Bože, jednostavnih riječi

Za sve lijepo što imadem kasti

Da se onima kojima ih reknem

Duša topi od miline i slasti.“

        Ilić svoje stihove reda u rimi, ali za divno čudo reda ih nenametljivo, ne na silu ili iznuđeno. On promišlja često i zamišlja da će čitatelj osjetiti svu tu ljubav kojom on polako a sigurno iz duše istiskuje slovo po slovo, riječ po riječ, stih po stih, pjesmu po pjesmu, pa i do kraja izvezen „vez od zlata“. Sve to doista zlaćano zvuči i ostavlja plemenit i uzvišen dojam. I upravo ta plemenitost autorove duše jamči da se može baviti i spisateljstvom za djecu, te da će biti podjednako uspješan kao i durgim područjima koja obrađuje svojom poezijom. „Žabac“ je samo jedan od primjera:

„Gledaj kako usred bistre bare,

Pored roja repate fukare,

Ne sluteći da je i  sam mamac,

Gordo plovi ugojeni žabac.“

        O tome ne govori samo „Žabac“. Ugledni književnik i recenzent ovoga djela Žarko Milenić pak ističe i pjesme „Čarobnjak“, „Primitivac“ i „Klon“, pokušavajući nam dočarati da Ilić nije ništa drugo doli čovjek s istim razmišljanjima kao svi drugi ljudi, ali s malo više hrabrosti da svoju vrlinu pretoči u konkretnost. Srećom, u ukoričenom obliku s mogućnošću oplemenjivanja i drugih ljudskih duša.

        Gotovo niti jedan pjesnik nije imun na ljubav. Autor ove zbirke je posebno senzibilan, emotivan i udubljen u tu Božju blagodat. O tome Milenić posebno govori: „ Njegove su ljubavne pjesme neobične. Reflektivno se u njima prepleće s lirskim na uspio način. Ilić ne piše stihove posvećene jednoj ženskoj osobi, već oni općenito govore o muško-ženskim odnosima“.

„Ne dirajte mi u ljubav

Nije ona zato kriva

Što Bog je preda u ruke vama

Koji ste niskih poriva.“

( Potlačena ljubav )                                                                            

        Poznati teološki znanstvenik bosanskih korijena fra Serafin Zečević napuštajući rodnu grudu izrekao je sljedeće riječi: „Izgubiš li prijatelja sedam ćeš se godina sjećati. Izgubiš li Domovinu do smrti ćeš se sjećati“, i njima zapravo dočarao svu nostalgiju koju čovjek osjeća napuštajući zavičaj. Svjestan je toga i autor „Veza od zlata“, jer u njegovim „vezovima“ se ta vrsta nostalgije najviše i osjeća. Otišao je Ilić iz rodnoga kraja, iz male Skakave i ponio njezinu tajanstvenost i bogatu povijest. Ponio je izvornu glazbu i tradicijske korijene, a kao da su mu sve pjesme pisane kako bi sutra šargijom odjekivale. Veliki je broj pjesama u ovoj zbirci kojima je tema zavičaj. Ipak, „Oda rodnom kraju“ s pravom se može nazvati „kraljicom posavske poezije“, jer u sebi nosi sve ono što ju takvom čini:

 

„Radosna mi budi, rodna grudo

Skakavački raju, Posavine vilo,

Neka Bog ti dade obilje spokoja

Da nam budeš topla ko majčino krilo.

 

Zahvalni smo, Njemu, koji nam te dao

I ponosni što si naša draga mati.

Darova te nama, zato što je znao

Da te nitko neće ljubit ko Hrvati.

 

Zaštita ti silna, Svetoga Franje Rane,

A Zidine simbol, zavjetno mjesto.

Sa vjerom će uvijek sunce da ti grane,

A blagoslov Duha pohodit te često.

 

Pred ljepotom tvojom ja prigibam glavu,

Cjelivam ti svaku stopu zemlje svete,

Rasti nam i cvjetaj, na Gospodnju slavu

Zauvijek te ljubi, majko, tvoje dijete.

 

U ovoj se pjesmi točno vidi Ilićeva religioznost stopljena u zavičajnost, koja je u ovom posavskom kraju najčešća odrednica ovdašnjih Hrvata, jer su zavičajnost i duhovnost, ali i domoljubnost jednostavno harmonično utkani u karakter ljudi.  Zapravo, cjelokupna zbirka pjesama „Vez od zlata“ jedna je harmonična cjelina istkana od zlatnih duševnih niti velikoga pjesničkoga talenta, ali i iskustva stvaranoga na muci i usrksnuću. Baš upravo onako kako su stvarana i druga velika djela. Zato će „Vez od zlata“ Ilije Ilića ukrašavati naše duše i jamčiti da u svijetu još uvijek ima one istinske, izvorne i nepatvorene ljudske duševne ljepote.

                                                                                                     Anto Pranjkić